Grah: koristi i štete za tijelo. Svojstva, kontraindikacije, kemijski sastav, opis i upotreba graha u kuhanju.

Grah je kultura koja voli toplinu, pa se uglavnom uzgaja na jugu umjerenog pojasa iu suptropskom pojasu. Poznate su sorte graha koje su otpornije na niske temperature. Ove se sorte uzgajaju u mnogim regijama Rusije. Usput, nedavno su uzgajivači razvili oko 250 sorti graha, ali samo 20 od njih je najčešće korišteno.

Najnepretencioznijim među svim poznatim sortama smatra se obični grah, koji se može uzgajati u hladnijim klimatskim uvjetima i koji sazrijeva mnogo ranije od ostalih sorti.

Kao hrana uglavnom se konzumiraju sjemenke graha, koje su bogate bjelančevinama, ugljikohidratima, pektinima, vlaknima, raznim mikroelementima i makroelementima potrebnim ljudskom organizmu.

Grah je bogat vitaminima B, PP, E i C. Grah je po sadržaju bjelančevina i kalorija gotovo jednako dobar kao i meso jer 100 g sjemenki graha sadrži 298 kcal.Treba napomenuti da biljne bjelančevine sadržane u sjemenkama graha tijelo mnogo lakše probavlja od bjelančevina životinjskog podrijetla.

Stoga nutricionisti preporučuju jesti grah svima koji su skloni hipertenziji, aterosklerozi, kardiovaskularnim bolestima, kao i onima koji boluju od bolesti živčanog sustava i osobama koje su pretrpjele teške bolesti.

Osim toga, grah ima blagotvoran učinak na funkcioniranje probavnog sustava, a također pomaže u poboljšanju i obnavljanju narušenog metabolizma.

Bogat bjelančevinama, vitaminima te mikro i makroelementima potrebnim za normalan život, grah se smatra izvrsnom preventivom u borbi protiv tuberkuloze.

Arginin sadržan u grahu aktivno sudjeluje u proizvodnji uree iu metaboličkim procesima koji se odvijaju u ljudskom tijelu, što ima blagotvoran učinak na normalizaciju razine šećera u krvi. Stoga se grah preporučuje oboljelima od šećerne bolesti kao ljekovita hrana. Mahune graha također imaju svojstvo snižavanja razine šećera u krvi, pa se oboljelima od šećerne bolesti preporučuje konzumiranje ovog uvarka od mahuna prije jela.

Bakar i željezo sadržani u grahu aktivno sudjeluju u stvaranju crvenih krvnih zrnaca, što pomaže u povećanju razine hemoglobina u krvi i jačanju obrambenih snaga organizma.

Sumpor u grahu blagotvorno djeluje na rad crijeva, bronha, stanje kože, a pomaže i u liječenju reume.

Zbog prisutnosti cinka u grahu, koji regulira metabolizam ugljikohidrata, grah se preporučuje onima koji paze na svoju tjelesnu težinu i izbjegavaju suvišne kilograme.

Grah ima blagotvoran učinak na rad genitourinarnog sustava, otapa i uklanja bubrežne kamence, a također ima diuretski učinak, pomaže u uklanjanju edema.

Od davnina su žene koristile grah kao izvrstan kozmetički proizvod koji pomaže u uklanjanju bora te poboljšava elastičnost i boju kože. Maske od graha preporučuju se ženama koje su odavno proslavile četrdeseti rođendan. Maska od kuhanog graha pomiješanog s limunovim sokom dat će umornoj koži elastičnost i svjež izgled.

Vrijedno je napomenuti da grah se ne preporučuje starije osobe i osobe s povišenom kiselošću želuca, kao i oni koji pate od peptičkog ulkusa, gastritisa, kolecistitisa, gihta, kolitisa i nadutosti.

Kako jedenje graha ne bi izazvalo nadutost, prije toplinske obrade grah je potrebno nekoliko sati namakati u otopini sode. Zatim operite grah i kuhajte dok nije potpuno kuhan. Preporuča se jesti grah s koprom, jer ovaj proizvod smanjuje stvaranje plina. Vrijedno je napomenuti da bijeli grah uzrokuje manje nadutosti od tamnog graha.

Poznato je da se tijekom dugotrajnog skladištenja bobe zaraze stjenicama koje se zovu grahov svrdlaš. Kako biste to izbjegli, grah morate čuvati u zamrzivaču. Ovaj način skladištenja ne utječe na njegov okus niti na klijavost biljke.